Kako zbuniti početnika u meditaciji? Vrlo lako. Na jednom mjestu skupite sve moguće savjete o tome kako se meditira (ima ih na tisuće, a mnogi su kontradiktorni jedan drugom), začinite to s malo (ili mnogo) egzotičnih pojmova, dodajte zrnce fanatizma i predanosti guruu (taj dio nije obavezan, ali je čest) i sve skupa ukrasite rečenicama koje zvuče inspirativno, ali zapravo ne govore mnogo.

Riječ “meditacija” jedna je od onih koje najviše zbunjuju, pa su prosječnom neupućenom čovjeku potpuno nejasne. Na “meditaciju” se naizgled može nadodati bezbroj značenja, a da ona ostane ista. Mogu je upotrebljavati ljudi koji pod tim podrazumijevaju suprotne stvari (primjerice, netko vizualizaciju, a netko koncentraciju). I naravno, svatko od nje čini što mu god volja pa tako meditacija može postati i hodanje, pecanje, duboko razmišljanje, besposličarenje, slušanje gongova ili pak savijanje tijela u bhujapidasanu (ne pitajte što je to, nevažno je za daljnji tijek ove priče).

Odmah ću vam pokazati kako pojam meditacije nije uopće složen ni nejasan, niti je točno da se ne može definirati jasno i izravno. Evo najjednostavnijeg i najizravnijeg odgovora na pitanje što je to meditacija: SMIRIVANJE MENTALNE AKTIVNOSTI.

Zvuči jednostavno, zar ne? Tri riječi i… pojam meditacije je potpuno objašnjen. Meditacija je proces smirivanja uma; proces u kojem mentalna buka prestaje i nastaje mentalna tišina. Izvorni naziv za to iskustvo je (pazite sad, još jedan od zloupotrijebljenih i iskrivljenih pojmova koji su došli iz Indije!) – joga. Joga je stanje nepomične ili neuznemirene svijesti, a meditacija je proces kojim se do tog stanja dolazi.

Na drugim mjestima pisao sam opsežno o tome (primjerice članak “Treba li nam meditacija” ili knjiga “Daj, čovječe, idi meditiraj”), a u ovome ću članku poradi demonstracije zbunjujućih naputaka analizirati jedan takav pokušaj.

Pitanje koje sam dobio glasilo je ovako: “Željela bih da mi netko iskusan u meditaciji objasni je li ovaj pristup ispravan. Radi se o tečaju meditacije koji je osmislio Sri Chinmoy. Željela bih početi meditirati, a nemam pojma kako, niti se snalazim u svim tim meditacija/kontemplacija/koncentracija stvarima.”

Dakle, u nastavku članka možete pročitati detaljnu analizu spomenutog “tečaja meditacije”. Prije nego što se pristaše Sri Chinmoya osjete ugroženima i prozvanima (to će se gotovo neizbježno dogoditi), želio bih istaknuti da sam taj primjer uzeo iz mora sličnih primjera. Također bih želio istaknuti da ne kritiziram Sri Chinmoya u cjelini. Štoviše, cijenim njegovu poeziju, glazbu, sport i mirovne napore. Susreo sam se s njim još sedamdesetih godina (dok su neki od vas bili sasvim malecki ili možda još nisu ni bili ovdje) kroz glazbu i filozofiju Johna McLaughlina i Carlosa Santane. Za ovog drugog ste čuli, ali vjerojatno niste znali da je tada pod Chinmoyevim utjecajem nosio ime Devadip Carlos Santana. Onaj prvi, John McLaughlin, je jazz i jazz-rock gitarist (moj nekadašnji glazbeni i gitaristički uzor), njegovo je duhovno ime (koje mu je također dao Sri Chinmoy) bilo Mahavishnu, a njegov band Mahavishnu Orchestra doista me oduševljavao!

Međutim, što se tiče meditacije… Ah, ako imate jasnu predodžbu o tome što je ona, nećete pomiješati sve u istu kašu. Čak i ako je netko plemenit čovjek, ne znači da dobro poučava meditaciju niti da su njegovi sljedbenici shvatili o čemu se radi.

U redu dakle, imamo konkretan primjer promašenog pokušaja opisivanja meditacije. Poveznicu ću preskočiti, a ako vas baš zanima, siguran sam da ćete sami pronaći originalni tekst koji ću analizirati. Kroz tu analizu čitatelj će dobiti zorni prikaz postojećih zabuna koje su prisutne u svijetu “duhovnosti”.

Ukazat ću na bitne točke koje je potrebno razumjeti u vezi meditacije. Potrudio sam se pronaći i dobre strane u tom primjeru, no nejasnoće stvaraju dodatnu štetu u razumijevanju meditacije pa jednostavno nema druge nego jasno ukazati na pogreške.

Početna zbunjenost

Na samom se početku kaže: “Kroz jednostavne vježbe vizualizacije, koncentracije i meditacije te tekstove koji su izbori iz knjiga Sri Chinmoya dobit ćete uvid u to što je meditacija i kako ispravno meditirati.”

Već u samom startu miješa se koncentracija, kontemplacija i meditacija. Ne može se kroz vježbe koncentracije naučiti meditacija, niti išta o njoj. Ta osnovna zbunjenost nastavlja se i kroz preporuke za praksu.

Pod podnaslovom “Početak” skriva se dodatni miks nepotrebnih naputaka – ističe se važnost vanjskog izgleda (pranje tijela, čista bijela odjeća, mirisni štapići, cvijeće). Da se razumijemo, nemam ništa protiv čistoće i dobre atmosfere, a posebno protiv toga da se neki postupci smatraju ritualnima. Međutim, isticati to kao početak procesa meditacije naprosto je smiješno. To jest, bilo bi smiješno da upravo takvi napuci nisu prevukli sjenku preko očiju mnogih zapadnjaka koji jednostavno nisu mogli uočiti bit, jer je bila prekrivena šarenim pokrivačem (u ovom slučaju bijelim) koji se, paradoksalno, naziva – “meditacijom”.

Slično vrijedi i za naputke o brahma muhurti – najboljem vremenu za meditaciju. Ponovno, budući da poučavam i prakticiram jyotish, znam sve o muhurti, i ne poričem vrijednost pravog vremena za određene postupke. Ali ne i za meditaciju! Naime, ako je meditacija prestanak aktivnosti (postupaka) – kakve veze onda ima muhurta (najbolje vrijeme za neki POSTUPAK) s tim? To može izreći samo netko tko ili ne poznaje bit stvari ili pak namjerno želi istaknuti neki dio tradicije (u ovom slučaju indijske). Ne znam što je u ovom slučaju točno, ali – uglavnom, ništa od toga nije potrebno za dobru meditaciju.

Kontradikcije

Onda slijede, ah, pravi biseri! Kaže se: “Zatim, kad se sprema zalazak Sunca, možete gledati u zalazeće Sunce i pokušati meditirati deset minuta. Za to vrijeme nastojte osjetiti kako postajete jedno sa Suncem, s prirodom svemira.”

Ovo može zvučati kao naputak za meditaciju nekom neiskusnom i naivnom zapadnjaku željnom egzotičnih stvari ili bijega od svakodnevne grubosti. Međutim, to ni približno nije tako. Kako se to “nastoji osjetiti jedno sa Suncem”? I kako to “nastojanje” pomiriti s procesom SMANJENJA MENTALNE AKTIVNOSTI koji jest meditacija?

Nikako. To jedno s drugim nema veze. Međutim, autor tog teksta očito ne razumije da nema nikakvih nastojanja u meditaciji ili pak ne zna kako to na pravilan način izreći. A ako je tako, bolje bi bilo da ne govori ništa nego da pod meditaciju gura svu silu napora, nastojanja, pokušavanja i usmjeravanja.

Neupućenom i neiskusnom nije lako vidjeti te kontradikcije. Posebice stoga što smo navikli na naputke o postupcima, o djelatnostima. Meditacija je prestanak djelatnosti i ne može se prenijeti napucima koji savjetuju neku djelatnost, a tekst je ispunjen upravo time!

Evo još nekih primjera: “dok dišete POKUŠAJTE disati što sporije”; po mogućnosti NAPRAVITE malu stanku između udisaja i izdisaja; ZADRŽITE malo dah na par sekundi; svu pažnju USMJERITE na svoje disanje; mir koji ste osjetili POKUŠAJTE zadržati…; dok meditiramo ono što zapravo ČINIMO je da ulazimo dublje i dublje…; ZAMISLITE da ne udišete kroz usta i nos nego kroz srčani centar; ponavljajte ovo svjesno i KONCENTRIRANO nekoliko minuta”; itd.

Mogao bih ovako nastaviti gotovo unedogled. Većina navodnih naputaka za meditaciju napuci su za koncentraciju, napor, postizanje nečeg, kontrolu nad nečim… Riječju, ništa od meditacije.

Jedna od najvećih stranputica je rečenica: “Ako ste početnik, onda morate početi s čitanjem duhovnih knjiga i spisa.”

Naravno da ne morate! Čitanjem “duhovnih spisa” vam se samo želi nametnuti određeni svjetonazor koji nema nikakve veze s praktičnom i univerzalnom tehnikom ispravne meditacije.

Tu i tamo mogu se pronaći naznake blijedog razumijevanja procesa meditacije, poput rečenice: “…to nismo mi, to čini naš unutarnji Pilot, Svevišnji…”

Na stranu nametanje svjetonazora (spominjanje Boga u kontekstu meditacije potpuno je nepotrebno), da, točno je, meditaciju ne radimo mi. Meditaciju ne RADIMO. Meditacija je smirivanje, prestanak svakog rada i djelovanja. Kako bismo mi to mogli RADITI?

Ali, eto, ta mala točna izjava u oštroj je suprotnosti sa svim praktičnim savjetima o tome kako se meditira!

Kao što se dogodilo na mnogim mjestima, tako se vjerojatno dogodilo i ovdje: nekada davno u tom je učenju bilo nečega, ali su sada ostale samo slutnje ispravne meditacije skrivene iza naizgled inspirativnih riječi. Stvarne povezanosti s praksom, koliko vidim, nema.

Slijede daljnji napuci koji s meditacijom imaju veze k’o i bicikl sa zvijezdama. “Udišite radost, izdišite tugu… pokušajte osjetiti ovo, pokušajte osjetiti ono…” Nije potrebno više komentirati, nadam se.

Koncentracija

U drugom koraku, tekst čak i odustaje od bilo kakve “meditacije”, izrazivši tvrdnju da je koncentracija preduvjet za meditaciju (početnici bi trebali vježbati koncentraciju barem nekoliko mjeseci, kaže se). Ovakav je obrat tipičan za nerazumijevanje meditacije i uobičajen u mnogim indijskim praksama zasnovanim na pogrešnom razumijevanju joge.

Tvrdnja o koncentraciji kao preduvjetu za meditaciju besmislena je. Zašto bi netko trebao veliku sposobnost aktivnosti uma (koncentraciju) da bi smirio um (meditacija)? I najneobrazovaniji pastir koji nikad nije učio ni vježbao ama baš ništa, bez problema može odmarati. Njemu je to čak i lakše nego onome čija je glava ispunjena nepotrebnim pojmovima.

Sposobnost manje aktivnosti ne ovisi o sposobnosti veće, pa je takav put – kroz koncentraciju do meditacije – samo znak neznanja i nerazumijevanja prirode stvari. Nažalost, ovdje se radi i izravna šteta potencijalnom meditantu: jednom kad usvojite i uvježbate pravila koncentracije, zbog navike će vam biti mnogo teže otpustiti ta pravila i doista meditirati. Meditacija je mnogo prirodnija i lakša onome tko nikada nije vježbao koncentraciju.

Nakon toga nastavlja se miješanje koncentracije i meditacije u kašu koju je teško razmrsiti. Primjerice, nakon lijepe priče iz Upanišada o tome kako je meditacija “ono mjesto između misli”, ponovno, bez bilo kakvog uviđanja kontradikcije, preporučuje se “NASTOJANJE da se proširimo”. Naravno, “nastojanje” je misao sama po sebi. Ili, POKUŠAVANJE viđenja neba u svom srcu – to je misao i aktivnost, a ne “mjesto između misli”.

Zbunjenost sada već poprima tragične razmjere jer se navodno govori o “naprednim stadijima” meditacije.

Kontemplacija i brojanice

Slijedi priča o kontemplaciji koja, naravno, još više komplicira stvari uvodeći apstraktne pojmove Boga, Svevišnjeg, Apsolutnog itd. Ako početnik do sada nije bio zbunjen, sada sigurno jest. Međutim, budući da je početniku to nepoznato područje, mogli bi ga privući nepoznati izrazi, nadahnuće i lijepe misli – i na kraju, ako proba i ne uspije – uvijek ostaje pitanje vjere koje će se prije ili kasnije pojaviti, zajedno s odanošću guruu. Jer, ako nećete moći sve to činiti i ako u tome ne uspijevate, mora da vi nešto pogrešno radite! Naravno, guru je ušao u priču nešto kasnije u tekstu.

No, idemo dalje… pod podnaslovom “Mantra/japa” krije se još jedna pogrešna zamisao o meditaciji. Ponavljanje neke mantre (najbolje glasno, kaže se, a slika brojanice sugerira da brojite koliko puta ste je izgovorili) nudi se kao oblik meditacije. Ponovit ću još jednom: nikakvo ČINJENJE nije meditacija – a izgovaranje mantre i brojanje “japa male” najmanje!

Tek poradi informacije – i sam prakticiram i poučavam neke tehnike (primjerice Rasa tehnike), unutar kojih se koristi ova metoda kao preventivna tehnika (upaya) iz jyotisha. Međutim, ponovno, zbrda-zdola miješanje raznih tehnika i nazivanje toga meditacijom ili pripremom za nju ili pak dijelom meditacije neprihvatljivo je. Ne samo da zbunjuje i zavodi, nego onemogućava jasno razumijevanje bilo čega u razvoju svijesti.

Zatim slijedi pojednostavljena priča o mantri OM i tome što s njom raditi, pjevati je, kada, koliko puta… Opet – ništa od meditacije.

Ima još naizgled točnih, ali u cijelom kontekstu zbunjujućih naputaka. Primjerice, pod podnaslovom “Molitva i meditacija” kaže se: “U meditaciji ne govorimo ništa, ne mislimo ništa, ne želimo ništa…”. U redu, to je savršeno točno, ali sasvim suprotno svim onim prethodnim napucima o nekakvom činjenju (koncentracije, pjevanja, brojanja, zamišljanja, osjećanja…).

Zbog svega toga, a posebice miješanja naputaka, većina ljudi nekako stekne dojam da je sve to isto, sve to pripada istom postupku “meditacije”.

Još jednom, ponavljam definiciju ispravne meditacije: SMIRIVANJE MENTALNE AKTIVNOSTI. Jednostavno, čisto i jasno. Kad bi se barem cijeli taj tekst (i tisuće drugih, jednako zbunjujućih) držao toga. Ali, ne! Umjesto toga slijede vježbe u kojima (vježba broj devet, primjerice) moramo zamišljati lotos na kojem je na svakoj latici ispisana mantra OM!

Od meditacije ni traga…

Guru

Četvrti korak nastavlja istu priču o ne-meditaciji. Sada se izravno prelazi na vizualizaciju (vrt u našem srcu), glazbu (ništa protiv nje nemam, naravno), i na sport (ni protiv njega ništa nemam, štoviše, drag mi je srcu i tijelu). Sve u redu, ali kakve to veze ima s “tečajem meditacije”? Sve je to dobro za vaš duh i tijelo, ali NIJE meditacija.

Moram priznati da sam se na ovom mjestu već pomalo umorio od čitanja. Previše je toga otišlo ukrivo da bi se uopće isplatilo pohvatati sve te krivulje. Možete nastaviti sami, stvari se više-manje ponavljaju.

Ipak, posebno me “užasnula” zamisao o tehnici meditiranja nad slikama raznih gurua da biste odabrali svojega. Ajme…

Ponovit ću odlomak koji ste već pročitali na početku. Ne kritiziram Sri Chinmoya u cjelini. Štoviše, cijenim njegovu poeziju, glazbu, sport i mirovne napore. Međutim, što se tiče meditacije… Ah, ako imate jasnu predodžbu o tome što je ona, nećete pomiješati sve u istu kašu. Čak i ako je netko plemenit čovjek, ne znači da dobro poučava meditaciju niti da su njegovi sljedbenici shvatili o čemu se radi. Svaka čast Sri Chinmoyu, ali hrvatske web-stranice s “tečajem meditacije” čisti su promašaj. Štetan, još k tome.

Ne kvarite tišinu bukom

Osim one priče iz Upanišada (o prostoru između misli) i Chinmoyevih riječi da “u meditaciji ništa ne mislimo ni ne želimo”, s pozitivne strane vrijedi istaknuti jedan odlomak (nalazi se na samom početku teksta, pa sam se isprva ponadao da će i ostatak krenuti u tom smjeru, što se, nažalost, nije dogodilo).

“Kad govorimo o meditaciji, krećemo se u području gdje se, već po tradiciji, istina prenosi neposredno u tišini, pogledom, pokretom, dodirom. Jedan od najpoznatijih primjera učenja u tišini je Buddhina propovijed s cvijetom; kada je Buddha pred okupljenim mnoštvom, ne rekavši ni riječi, jednostavno držao cvijet u ruci! Kao što i Sri Chinmoy govori: ‘Svi pravi duhovni učitelji poučavaju meditaciju u tišini.’”

Ako je tako (a jest, jest!), zašto ste tišinu pokvarili s toliko buke? Zašto ne poučavate tišinom, izravno, tako kako valja, tako kako je jedino moguće, dopuštajući umu da sam odabere smjer kojim želi ići, smjer koji završava potpunom unutarnjom tišinom koju su stari mudraci zvali stanjem joge? Niti je taj postupak težak, niti je poučavanje problematično. Svatko to može i to, doslovce, u nekoliko minuta. Meditacija je najjednostavnija stvar na svijetu, dostupna svakome u svakom trenutku, na svakome mjestu. Sve ovo drugo – nije meditacija.