Izvadak iz prvog dijela knjige “Proboj - suprotstavite se autoritetu iluzije”
Ako ste „preživjeli“ šokantni utisak prethodnog poglavlja i još ste uvijek sa mnom, imam dobre vijesti za vas! Od sada nadalje stvari nisu tako uznemirujuće. Jednom kad prevladate prvi potres i suočite se s pitanjem vlastite motivacije - jeste li doista zainteresirani za uklanjanje iluzije? - te na njega odgovorite potvrdno, daljnji tijek priče nije tako strašan. Štoviše, unatoč činjenici da dekonstrukcija iluzije uvijek znači raspad onoga na što ste se u iluziji oslanjali, ova knjiga nudi neočekivani zaokret u pristupu tako nezgodnoj zadaći. Moglo bi se dogoditi da sve ispadne mnogo lakše i bezbolnije nego što su to prethodna poglavlja nagovještavala. Upoznat ćete inovativnu tehnologiju primjenjivu odmah, a koja u najmanju ruku može poslužiti kao iskustvena nadopuna vašem razumijevanju stvarnosti kakva jest, neka vrsta zaštitnog „padobrana“ u trenucima najvećih kriza, ili pak cjelovit i samostalan postupak koji vas izravno vodi do iskustava koja bi se u uobičajenom tijeku stvari pojavljivala nakon dugih (i vjerojatno teških) godina uklanjanja slojeva iluzije iz vašega života.
Naslov ovog poglavlja je pojam koji je izravno izveden iz razotkrivanja korijena iluzije (sjećate se: svijest nema središte). Zanimljivo je da je upravo taj pojam danas u žarištu pozornosti velikog broja ljudi. Ne zbog zanimanja za duhovne teme koje mogu ili ne moraju biti prisutne, nego zbog razmišljanja o mogućim rješenjima globalnih problema te, još aktualnije, zbog novih tehnologija koje neumitno ulaze u naš život.
Decentralizacija
Razmišljate li o politici, naići ćete na problem upravljanja društvom iz jednog središta. Vlast, moć, autoritet, korupcija, prisila, nepravda, nejednakost, pohlepa, manipulacija... Nitko to ne želi. S druge strane, postoje očigledni razlozi za strah od posljedica popuštanja stege i smanjenja moći koje imaju državne institucije. Slučajno ili namjerno, institucije taj strah iskorištavaju za povećanje svojih ovlasti i smanjenje sloboda i prava koja pripadaju građanima. Strah izaziva snažnu centralizaciju koja naizgled jamči sigurnost. Slobodarske zamisli teže decentralizaciji, ali teško se nose s prijetnjama i opasnostima suvremenog globalnog stanja. Kakvi god bili razlozi za trenutačno stanje i kako god se ta situacija rasplela, ostaje činjenica da politička centralizacija znači smanjenje vaših sloboda i prava, a politička decentralizacija omogućava njihovo postojanje i unapređenje.
Ekonomija: kapitalizam je odlična stvar kad su pitanju osobni interesi koji pokreću ljude na snalaženje, nova rješenja, ulaganje energije u poslove i razvoj. Međutim, istodobno omogućava koncentraciju bogatstva u rukama najuspješnijih. Neizbježno, tržišna ekonomija stvara piramidu na čijem su vrhu malobrojni bogati, a na dnu mase siromašnih. Globalna tržišta i nove tehnologije omogućavaju ogromne zarade kompanijama, koje često postaju moćnije od država. FAGA (Facebook, Apple, Google, Amazon) u ovom trenutku drma svijetom i u svojim rukama drži moć kakvu nitko bez nadzora ne bi smio imati. Poslovanje naizgled daje bolje rezultate ako je snažno centralizirano. Postoje glasovi koji tvrde drugačije, ali ekonomska decentralizacija tek treba pokazati svoje prednosti. Odnosno, tek se treba pojaviti kao nešto na što je potrebno računati. Njeni su zameci prisutni u obliku GIG ekonomije (GIG je izraz koji opisuje situaciju u kojoj ljudi nisu uposlenici globalnih ekonomskih mastodonata nego rade na određenim projektima određeno vrijeme, nešto kao današnji freelanceri) ili ekonomije dijeljenja (shared economy - izraz koji opisuje situaciju u kojoj pojedinci dijele izvore i sredstva za obavljanje svoje poslovne djelatnosti besplatno ili za naknadu), ali takve stvari ostaju u dosegu budućih pothvata Gen Z-a (Generacija Z: rođeni nakon 1996. godine).
Ali, ako na ekonomsku stvarnost pogledate sa stajališta prosječna čovjeka koji mora osigurati svoju egzistenciju, centralizacija obično znači da on ima manje, a netko drugi više. Još i gore; to obično znači da on ne može dobiti više, barem ne iznad onoga što mu često nedovoljni zakoni određuju, dok oni blizu središta nemaju nikakvih ograničenja u smislu stjecanja daljnjeg bogatstva i moći, iako i njima i njihovim obiteljima to odavno više nije potrebno. Ekonomska decentralizacija mogla bi značiti ravnopravniju raspodjelu bogatstva, više prava i mogućnosti za svakoga, uz zadržavanje najvažnije značajke zdravog kapitalizma: osobne inicijative i interesa u stvaranju obilja.
Ne smijemo zaboraviti pitanje novca, koji predstavlja osnovu nepravednog financijskog sustava u kojem danas živimo. Donedavno je izgledalo kako centralizirani novac („fiat valuta“, fiktivni novac koji izdaje država a njime upravljaju banke) nema alternativu. Mogli ste pričati o utopijskim društvima (u kojima gotovo po pravilu postoji neka lokalna, interna valuta, jer novac je taj koji pokreće razmjenu energije među ljudima), ali ih niste mogli ostvariti. Na stranu pitanje spremnosti ljudi za korjenite društvene promjene, zid koji utopisti nisu mogli probiti napravljen je od dolara i eura (i ostalih fiat valuta). Morali biste otići na drugi planet ili nekako presjeći sve poveznice s postojećom civilizacijom, pa da vaša utopija počne funkcionirati onako kako je zamišljeno. Čak i tada, ona bi se vrlo vjerojatno pretvorila u malo drugačiju inačicu civilizacije iz koje ste pobjegli. Naime, i upravljači utopijom morali bi izdati centralni novac, štititi ga i njime upravljati baš kao što to svjetske institucije i autoriteti čine danas, jer bez toga njihova ekonomija ne bi mogla opstati.
Prije desetak godina pojavila se zamisao o decentraliziranom novcu koji ne bi ovisio o središnjem autoritetu (državi), već bi bio u rukama ljudi. Decentralizirani novac zasnovan je na računarskoj tehnologiji i metodama šifriranja. Do trenutka kada ovo pišem nije poznato tko se zapravo krije iza imena Satoshi Nakamoto, ali se zna da se radi o legendarnom osnivaču Bitcoina, kriptovalute koja je pokrenula revoluciju u poimanju načina na koji ljudi međusobno mogu razmjenjivati (i čuvati) vrijednosti, a da se ta razmjena ne zasniva na novcu kakvog danas poznajemo. Satoshi Nakamoto riješio je problem „dvostrukog trošenja“ koji se do tada javljao u svakom obliku digitalnog novca koristeći blockchain zapis i razvijene metode kriptografije te zamislio ingeniozni sustav „rudarenja“, koji za nagradu potiče ljude da decentralizirano održavaju sigurnost transakcija na Bitcoin mreži. Time je pokrenuta najveća tehnološka revolucija nakon pojave interneta, a s obzirom na to da se radi o drugačijoj vrsti novca, moglo bi se reći da kriptovalute predstavljaju jedan od najvećih izuma od kada je čovječanstvo počelo upotrebljavati svoj razum za stvaranje alata i tehnologije koja je omogućila razvoj civilizacije. Nećete pogriješiti ako to usporedite s izumom vatre ili kotača.
U kasnijim poglavljima knjige vratit ću se na pojam decentralizacije u znanosti, duhovnosti i religiji, ali osnovna će zamisao uvijek biti ista: decentralizacija, gdje god i kako god primijenjena, povećava slobodu; centralizacija je smanjuje. Povijesni trenutak u kojem živimo predstavlja prekretnicu u kojoj se određuje naša budućnost. Jasno je da postoje sile koje čovječanstvo guraju u smjeru stege, terora, straha, ograničenja, manipulacije i iskorištavanja. Te sile žele da se postojeći centralizirani ustroj života nastavi (ne samo politički, ekonomski i financijski, već i svjetonazorski i duhovno). Istodobno, javljaju se spoznaje, zamisli i tehnologije koje u svojoj srži nude decentralizaciju i, gotovo bez iznimke, nagovještavaju drugačije vrijeme za čovječanstvo; vrijeme koje bi doista moglo donijeti bitnu promjenu u smjeru pravednosti i blagostanje za cijeli planet.
Gotovo da bih mogao reći kako se trenutačno u svijetu odvija presudna bitka za budućnost čovječanstva. A crta bojišnice, crta koja razdvaja dvije suprotstavljene strane je CENTRALIZACIJA naspram DECENTRALIZACIJE.
Mogli biste sve ovo shvatiti kao digresiju nastalu zbog neobične podudarnosti između događaja u svijetu i teme o kojoj je riječ. Međutim, stvarnost u kojoj se živi kad iluzije nestane, razotkriva „slučaj“ kao iluzorni koncept. Naposljetku, postojanje vanjskoga svijeta jedna je od dogmi koju je prihvatila znanost, a zatim je nametnula ljudima. Ako maknemo tu dogmu, a to znači ako stavimo upitnik nad postojanje nečega „izvan“, više ne možemo govoriti o „podudarnostima“. Ono što vidimo je jedan te isti proces koji se odvija na različitim razinama svijesti. A na svakoj razini, onoj koju zapažamo kao „vanjsku“ ili onoj koju zapažamo kao „unutarnju“, značajke tog procesa su iste: centralizacija naspram decentralizacije.
Nastavak u članku “Jasamstvo i decentralizacija svijesti”.